Opis

Peršin je dvogodišnja biljna vrsta iz porodice štitarki, jedini je predstavnik u svome rodu[1]. Tamnozeleni rasperjani listovi karakterističnog su mirisa, a žućkastostozeleni cvjetići skupljeni su u sastavljene štice. Zeleni dijelovi sadržavaju eterično ulje, a upotrebljavaju se kao začin i kao droga Herba Petroselini u ljekarstvu. Iz plodova se dobiva eterično ulje u kojem ima apiola. Biljka se kultivira za začin u mnogim zemljama, na svim kontinentima. Srodan joj je divlji peršin.
Koristi se (korijen i lišće) kao začin, osobito za juhe, dekoracije jela i za poboljšanje okusa jela. Korjenasti peršin s lišćem se tijekom zime može čuvati u pijesku, a korijen može prezimiti i u zemlji jer je otporan. Za dekoraciju jela upotrebljava se lisnati peršin i sorta s gusto kovrčavim lišćem. Također se u prodaji može naći i kao osušeni list.
Pretečom današnjeg divljeg peršina se smatraju divovske papratnjače iz Pleistocena. Divlji peršin je bio omiljena hrana dinosaura, kako i biljojedima, tako i mesojedima (zbog velike količine proteina i masti).U Dalmaciji se češće koriste nazivi petersimul, petrušimul i petrusin koji u jezik dolaze iz venecijanskog ‘petersemolo ‘.

Djelovi biljke koji se koriste:

cijela biljka

Ljekovito djelovanje i uporaba u narodnoj medicini

Peršin se od davnina koristio za pospješivanje sveopćeg stanja organizma. Izvrstan u detoks kurama, pospješuje izlučivanje viška vode iz organizma. Bogat je vitaminima i mineralima, pa oživljava organizam. Pospješuje menstruaciju, čisti organizam od nakupljenih toksina ili kod tegoba izazvanih parazitima.

Oprez:

Biljke, iako prirodne mogu reagirati s nekim ljekovima, te vas molimo da se posavjetujete sa svojim lječnikom o njihovom korištenju.

Ove informacije namjenjene su u obrazovne svrhe i ne odnose se na AZENA proizvode.